Srbija: Analiza troškova proizvodnje električne energije u okviru harmonizacije sa propisima EU iz oblasti životne sredine, troškova TE i trgovine električnom energijom

, Vesti

Srbija je zemlja u energetskoj tranziciji u kojoj oko 2/3 proizvodnje električne energije dolazi od lignita, a ostatak od hidroelektrana. Konkretan cilj od 27% postavljen je za njen cilj u vezi sa obnovljivim izvorima energije do 2020.

Za druga dva cilja u vidu smanjenja CO2 i redukcija kod TE, konkretni ciljevi nisu proglašeni, i stoga će se smatrati da iznose 20%, budući da će srpska energetska politika biti usklađena sa energetskom politikom EU nakon 2020. Smanjenje emisija bilo je fokusirano na sektor elektroprivrede, kontrolisan porezom na CO2. Uzimajući u obzir da su naknade za emisiju trenutno na 6,17 €/tCO2, pretpostavka je 10 €/tCO2 do 2020.

Izrađena je Energetska strategija Republike Srbije, sa ciljem da bude u skladu sa ciljevima energetske strategije Ugovorne strane u Ugovoru o osnivanju Energetske zajednice i da bude usklađena sa pravnim tekovinama EU. Strategija pokriva teme i odgovorna je za sadržaj sledećih dokumenata:

Nacrt Nacionalnog akcionog plana za korišćenje obnovljivih izvora energije (NREAP),
Nacionalni akcioni plan za energetsku efikasnost (NEEAP), and
Sažeta lista projekata, [39].

Ova strategija nastavlja politiku cena energije za krajnjeg korisnika prema pravilu najmanjeg troška za električnu energiju i toplotu ne uzimajući u obzir ukupne socio-ekonomske troškove proizvodnje energije (nisu pokriveni eksterni troškovi ugljen-dioksida i uvozno/izvozna plaćanja).

Energetska strategija kritikovana je naročito zbog ogromnih ulaganja u fosilna goriva, koja bi mogla da udalje region od dostizanja ciljeva EU od 20:20:20 i da povećaju socio-ekonomski trošak. U skladu sa Direktivom o velikim ložištima, Srbija planira da zatvori neke (874 MW) od postojećih elektrana na lignit, gas i naftu. Intenzitet emisija iz elektroenergetskog sektora u Srbiji je približno 850 gCO2/kWhe, sa ciljem da bude na 600 gCO2/kWhe 2020 godine. U slučaju Srbije, ova biomasa je ograničena na 10%:90% energetskog sastava između biomase i lignita. Pored drugih politika npr. porast varijabilne proizvodnje obnovljive energije sa opcijama fleksibilnosti na strani potražnje (pametna elektroenergetska mreža, aplikacije za skladištenje itd.), ostvarljiva politika smanjenja CO2 mogao bi da bude pristup “gradi velike-zatvaraj male“ i kogeneracija zajedno sa daljim prelaskom na prirodni gas takođe imajući na umu njegove socio-ekonomske troškove, naročito eksternalije, budući da su one ogromna prepreka ekonomskom rastu u Srbiji. Ostvarljiv budući scenario trebalo bi da se zasniva na sledećim pretpostavkama:

deo TE je zatvoren, dok je drugi deo unapređen prema Direktivi o velikim ložištima,
predložene nove TE na lignit nisu puštene u rad, prema novoj investicionoj politici Evropske investicione banke, Svetske banke i sličnih investicionih institucija sa sedištem u EU, SAD-u, i
regionalno tržište energije je funkcionalno, prema Zakonu o energetici, postoji šema trgovanja emisijama ili ekvivalentni mehanizam poreza na CO2 koji se koristi kako bi se uključili svi socio-ekonomski troškovi.

Projektovane emisije CO2 su 48,08 Mt CO2. Prema Direktivi o velikim ložištima, neke TE će biti unapređene sa investicionim troškovima (498 M€) i godišnjim troškovima rada (53 M€), a neke izuzete.

Na osnovu plana povlačenja, TE Kolubara biće ugašena pre 2020. (2017.-2019.), dok će druge raditi prema opt-out mehanizmu do 2024: Morava (2020.), TENT A1-2 (2020.-2022.), i Kostolac A (2020.-2024.).

Mnoge od modela energetskih projekcija napravili su akademski krugovi u Srbiji, većina pretpostavki je napravljena za godinu 2020., u kojoj su, prema Strategiji:
postojeće TE unapređene prema Direktivi o velikim ložištima, i rade prema planu povlačenja, novi Kostolac B3 je sagrađen,
umesto postojeće, sagrađena je nova Kombinovana toplana-elektrana od 340 MWe u Novom Sadu, sa kombinovanom električnom efikasnošću (gas i para) od 40%, i sa ukupnim iskorišćenjem goriva od 85%,
reverzibilna hidroelektrana Bistrica je izgrađena (680 MW, 60 GWh),
potrošnja lignita za daljinsko grejanje povećana je na 3,59 TWh/a, ulja na 2,5 TWh/a, prirodnog gasa na 6,75 TWh/a i biomase na 1,63 TWh/a,
potražnja za električnom energijom je povećana na 41,1 TWh/a od kojih 1,8 TWh/a za hlađenje, i 2,9 TWh/a za grejanje,
kapacitet vetra je povećan na 500 MW i kapacitet fotonapona je porastao na 10 MW, – solarna termalna proizvodnja za individualna domaćinstva povećana je na 1,95 TWh/a,
potražnja u transportnom sektoru je povećana na 28,56 TWh/a podjednako među dostupnim gorivima,
elektrana za spaljivanje otpada od 3 MW modelirana je sa 8.000 sati rada dodajući 0,024 TWh/a (0,015 TWh/a toplote i 0,009 TWh/a struje) daljinskom grejanju III grupe,
proizvodnja elektrana na biodizel biće povećana na 2,9 TWh/a kako bi zamenila dizel u transportnom sektoru,
snabdevanje biomasom kod daljinskog grejanja povećano je na 1,279 TWh/a i fiksirano za kombinovanu toplanu-elektranu III grupe,
godišnja proizvodnja biogasnih elektrana je povećana na 0,8 TWh/a biogasa,
8 TWh/a biomase je upotrebljeno za proizvodnju 0,29 TWh/a bio benzina,
kapacitet malih protočnih hidroelektrana je povećan na 471 MW proizvodeći dodatnih 1,262 TWh/a, i
deponijski gas je korišćen kao gorivo za kombinovane gasne toplane-elektrane kod daljinskog grejanja III grupe kako bi se zamenilo 0,08 TWh/a prirodnog gasa, a prema merama energetske efikasnosti predloženim u Nacionom akcionom planu energetske efikasnosti
Budući scenario, veliki broj njih je predstavljen tokom godina, ali zajednički senariji su sledeći:

Budući scenario je napravljen na osnovu potražnje za energijom iz scenarija Strategije energetske efikasnosti, ali sa različitim investicionim pretpostavkama:
umesto Bistrice, sagrađeno je 600 MW protočnih hidroelektrana, prema [39],
sagrađeno je 700 MW elektrana na vetar, 200 MW fotonaponskih elektrana i 200 MW geotermalnih elektrana,
sagorevanje biomase zajedno sa lignitom u potpunosti je povećano u postojećim TE,
0,5 TWh/a električnog grejanja zamenjeno je toplotnim pumpama sa istom potrebom za toplotom
potrošnja lignita i lož ulja u velikim Kombinovanim toplanama-elektranama povezanim na daljinsko grejanje (groupa III) zamenjena je prirodnim gasom i biomasom,
veličina Kombinovane toplane-elektrane iz daljinskog grejanja groupe III povećana je za 860 MWel sa efikasnostima pretpostavljenim kao u scenariju Strategije energetske efikasnosti,
solarna termalna godišnja proizvodnja je udvostručena u poređenju sa Strategijom energetske efikasnosti, i
ne grade se novi blokovi TE zajedno sa daljim zatvaranjem postojećih blokova ispod 300 MW,
Kostolac A1 i TENT A3-4 su se izuzeli i sa drugim blokovima unapredili sa investicijama (326 M€) i troškom rada od 39 M€.

Prosečna godišnja proizvodnja energije TE od 3.156 MW u Osnovnom scenariju (27,7 TWh/a) je povećana na 3.240 MW u scenariju Strategije energetske efikasnosti bez poreza na CO2 (“Scenario strategije energetske efikasnosti bez poreza”). Zbog povoljnih tržišnih uslova za izvoz, proizvodnja TE je porasla na 28,5 TWh/a. U scenariju Strategije energetske efikasnosti, prosečni rad kod TE je ograničen na 3.167 MW (27,8 TWh/a), gde su njihova tržišna konkurentnost i rad bili smanjeni zbog poreza od 10 €/tCO2. U Budućem scenariju su postignuta dalja ograničenja prosečnog rada TE na 2.162 MW (19 TWh/a). Sa porezom na CO2 povećanim na 30 €/tCO2 u Budućem scenariju (“Budući scenario sa VISOKIM porezom”), prosečni rad TE je još više smanjen na 2.026 MW (17,8 TWh/a). Ovo dodatno smanjenje ukazuje na visoku osetljivost energetskih sistema zasnovanih na lignitu na tržišne uslove u prisustvu poreza na CO2.

Intenzitet emisija srpskog elektroenergetskog sistema u različitim scenarijima u poređenju sa prosečnim inetnzitetom emisija EU i nacionalnim ciljem smanjenja intenziteta emisija za 2020. U scenariju Strategije energetske efikasnosti, intenzitet emisija je smanjen na 785 gCO2/kWhe, ali on ostaje viši od nacionalnog cilja smanjenja intenziteta emisija za 2020 (600 gCO2/kWhe). Dalje smanjenje intenziteta emisija na 526 gCO2/kWhe postignuto je u Budućem scenariju, dostižući nacionalni cilj smanjenja intenziteta emisija za 2020, ali je još uvek značajno viši od proseka EU (400 gCO2/kWhe). Intenzitet emisija mogao bi se koristiti kao indikator konkurentnosti, što pokazuje koliko će teško biti zemljama u tranziciji koje se zasnivaju na lignitu da se takmiče u tržišnim uslovima sa trgovanjem emisija i višim porezom na CO2.

Porast relativne konkurentnosti u scenariju Strategije energetske efikasnosti u poređenju sa Osnovnim scenarijem bio je postignut na osnovu porasta efikasnosti prosečne TE. Dalji porast konkurentnosti u Budućem scenariju postignut je daljim porastima prosečne efikasnosti TE i kroz upotrebu biomase korišćene za sagorevanje zajedno sa lignitom. Treba imati na umu da ovi troškovi treba da se uvećaju za prosečne eksternalije od prašine, NOx, i SO2 za koje je proračunato da za Srbiju iznose 13,5 €/MWh.

Dugoročna sigurnost snabdevanja, merena kao udeo uvezene energije u Ukupnoj ponudi primarne energije tokom jedne godine, smanjila se sa 48,8%, u Osnovnom scenariju, na 46,8% u scenariju Strategije energetske efikasnosti jer je Ukupna ponuda primarne energije porasla i porasla je upotreba lokalno dostupnog lignita. U Budućem scenariju, sigurnost snabdevanja se smanjila jer se udeo uvezene energije povećao na 51,5%, uglavnom kao rezultat povećanog uvoza prirodnog gasa.

error: Content is protected !!